U Daruvaru se nudi 140 kuća, a tek 75 u Bjelovaru. Ljudi se zbog nepovoljne gospodarske situacije sele u manji prostor ili pak odlaze u druga mjesta.
Kao u davnim vremenima, i danas se brojni Daruvarčani otiskuju u bijeli svijet trbuhom za kruhom. Dok su u prijašnja vremena odlazili s nekoliko krpica u "culanjku" obješenu o štap, danas, nezadovoljni životom u gradu, a takvih je prilično, odlaze s novcem od prodane kuće ili se pripremaju za odlazak dajući kuću na prodaju.
Kći otišla raditi u Gospić
Naime, ako se pretrese burza nekretnina u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, dolazi se do podatka da se u Daruvaru trenutačno prodaje oko 140 kuća, Bjelovaru tek oko 75, Garešnici 30, Čazmi deset više i oko 25 u Grubišnom Polju.
Iako je daruvarski gradonačelnik nedavno demantirao podatke u napisu nekog lista o tome da je u gradu težak život, ti podaci ipak upozoravaju na to da nešto nije u redu. Tako misli i Daruvarčanin Darko Bilić (42), koji je kuću dao na prodaju. – Više se ovdje ne može živjeti. Neprestano bez stalnoga posla, povremeno raditi na određeno vrijeme ovdje ili u inozemstvu, nije rješenje. Puno je tvrtki zatvoreno, radio sam u Vesni po nekoliko mjeseci pa ponovno ne. Moja supruga prima plaću 2000 kuna, a kći se školuje. Starija je već otišla trbuhom za kruhom u Gospić jer ovdje nije bilo posla – kaže Bilić, koji se 1994. godine doselio u Daruvar. Namjerava se iz Daruvara otputiti bliže Zagrebu, gdje se, dodaje, lakše može dobiti prilika za posao.
Goranka Garača, iz daruvarske agencije AD nekretnine, kojoj su prodaju svoje kuće povjerili brojni Daruvarčani, ističe da mnogo mladih prodaje nekretnine i odlazi.
Lakše plaćaju račune
– S druge strane i mnogi stariji koji žive u velikoj kući prodaju je nakon odlaska djece i skrase se u manjoj kući ili stanu, da bi lakše živjeli i plaćali račune – dodaje G. Garača.
Početkom devedesetih doselilo se 1800 ljudi pa je 400 otišlo
Da se u Daruvaru događa egzodus, zapazio je i tamošnji svećenik Branko Gelemanović. Manje je ljudi crkvi, manje se djece rađa, manje je krštenja, a više pogreba. – U prvom je naletu u početku devedesetih došlo oko 1800 ljudi, a trbuhom za kruhom otišlo ih je sigurno 400 – kaže svećenik Branko. Da ljudi napuštaju njegovu župu, osjeti se i po župnom proračunu. Manje je i kućanstava koja ga zovu da ih blagoslovi. – Godišnje obiđem više tisuća kuća, pa vidim tko je ostao, a tko otišao. Jasno je da je ljudi sve manje – napominje župnik.
autor: Michael Palijan
izvor: www.vecernji.hr -
link na članak Last update : 21.06.2011. 00:01